Aktualnosti
Povijest
Bula
Biskup
Mapa biskupije
Središnje ustanove
Katedrala
Župe i svećenici
Školstvo
° TKI
° Paulinum
° Školski vjeronauk
° Augustinianum
Redovnici i redovnice
Caritas
Kršćani zajedno
Svetac tjedna
Duhovno štivo
Foto galerija
Knjiga dojmova
Linkovi

Hosanafest

ARHIVA: VIJESTI

26 2002
BISKUP KOMARICA U SUBOTICI

BUNARIĆKO PROŠTENJE 2002.

Banjalučki biskup i predsjednik Biskupske konferencije BiH dr. Franjo Komarica boravio je od 23. do 26. kolovoza u pastirskom pohodu subotičkoj Crkvi. On je bio gost ovogodišnjeg Bunarićkog proštenja, omiljenog okupljališta Marijinih štovatelja subotičke biskupije.

Svečani koncert

Proslava ovogodišnjeg Bunarićkog proštenja započela je u petak svečanim solističkim koncertom u katedrali-bazilici sv. Terezije u Subotici. Koncert je priredio Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost «Ivan Antunović» zajedno sa marijanskim svetištem «Bunarić». Na ovom svečanom koncertu nastupili su Dario Teskera – truba (Zagreb), Sanja Madunić – sopran (Split), Saša Štulić – tenor (Novi Sad) i Alen Kopunović Legetin – ogrulje. Alen je inače rodom iz Subotice a sada je orguljaš u požeškoj katedrali. Izvodeći djela Bacha, Handela, Durantea, Stradelle, Caldara i dr. oni su oduševili brojnu publiku okupljenu te večeri u katedrali.

Kod gradonačelnika Subotice

U subotu prije podne biskup Komarica u pratnji svojih domaćina, subotičkog biskupa dr. Ivana Penzesa i upravitelja bunarićkog svetišta mr. Andrije Kopilovića i još nekih predstavnika hrvatskih institucija posjetio je subotičku loklanu samoupravu. U poznatoj i prekrasnoj subotičkoj gradskoj kući dočekali su ga gradonačelnik István Ispánovics te Géza Kucsera, predsjednik Izvršnog odbora općine. Domaćini su pozdravljajući visokog gosta predstavili grad Suboticu, te rad mjesne samouprave ističući kao veliku vrlinu suživot i toleranciju svih subotičana bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost te na izvrsnu suradnju mjesne samouprave i rimokatoličke Crkve. Odgovarajući na pozdrav biskup Komarica je govorio o svojim bolnim i tragičnim iskustvima iz rata u Bosni i Hercegovini kao i iz poslijeratnog perioda. On je rekao da se nažalost ono čime se Subotica ponosi ne može reći i za Banjaluku, ali da je on kao katolički biskup učinio sve da u svojoj porušenoj i od katolika raseljenoj biskupiji bude biskup svima. Kao primjer istakao je da je svoj biskupski dom pretvorio u ambulante koje su i sada otvorene svima, a najmanje katolicima jer njih u Banjaluci najmanje ima.

Poslije toga biskup Komarica se na ručku u župi Marija Majke Crkve u Subotici, koja vodi brigu o Bunarićkom svetištu, susreo se sa nekolicinom subotičkih svećenika kao i s biskupom domaćinom u kojima im je također govorio o svom pastoralnom djelovanju u ratu i poslije rata ističući brojne bolne situacije mržnje, rušenja crkava, progona vjernika…

Bdjenje na Bunariću

U večernjim satima, točnije od 19 do 23 sata na Bunariću je bilo uobičajeno bdjenje koje se sastojalo od pokorničkog bogoslužja s osobnom ispovijedi, Službe svjetla i procesije sa svijećama te Euharistijog slavlja. Ugledne goste: biskupa Franju Komaricu, biskupa Gerarda Žerdina iz Perua, opata Pála Balázsa iz Mađarske, te domaćeg biskupa Pénzesa pozdravio je srdačnim riječima domaćin, rektor svetišta mr. Andrija Kopilović. On je u pokorničkom bogoslužju održao i prigodnu homiliju s ispitom savjesti. Zatim je biskup Komarica blagoslovio vodu i poškropio okupljeno mnoštvo. Preko dvadeset svećenika zajedno s biskupima više od sat vremena su neprekidno ispovijedali okupljene vjernike. U međuvremenu molila se Krunica s razmatranjem slavnih otajstava. Slijedila je Služba svjetla dok su mnogi svećenici i dalje nastavili ispovijedati. Od Gospine kapelice pošla je procesija sa svijećama a na kraju procesije Gospin lik koji su nosile djevojke u bjelini okružene dječicom također obučenom u bjelinu te biskupima i svećenicima, dok se Gospin lik približavao glavnom oltaru orio se svečani akatistos njoj u čast i poznata lurdska marijanska pjesma.

Veseo skup Marijinih štovatelja

Slijedilo je euharistijsko slavlje koje je i ove godine predvodio katedralni župnik i biskupski vikar za pastoral mons. Stjepan Beretić. U svojoj zanosnoj propovijedi on je pozdravio «veseo skup Marijinih štovatelja» umilnim riječima sv. Ćirila Aleksandrijskog: «Promatram kako je veseo i ponosan skup svetih, koji pozvani od svete Bogorodice i vazda Djevice Marije prispješe ovamo spremna srca…». U nastavku svoje propovijedi upozorio je okupljene na djelovanje Napasnika u ovo naše vrijeme i u konkretnoj sredini «tjerajući» mlade u beznađe zbog neimaštine i nezaposlenosti, pružajući im drugu utjehu govoreći: «Zgrabite čašu, mašite se trave, tablete ili šprica. Kad nemaš pravog životnog zadovoljstva, grabi privid. Jedi, pij, uživaj… Tako nam prijeti đavao da nas obeshrabri, da nas natjera u beznađe frustracije i mrak depresije», istako je mons. Beretić. U takvom ozračju napasti, Gospa nam govori: «Upali malu svijeću i lice će ti u ovom mraku beznađa zasjati. Koliko je noćas sjajnih lica okupanih svjetlom malenih svijeća Gospine radosti ovdje pokraj tihog bunarićkog izvora», a zatim je naveo riječi hrvatskog karmelićanina Vjenceslava: «Pođite ljudi, zmajevom pojavom zastrašeni, pođite u pustinju i šutnju Marijinih svetišta diljem domovine. Zaustavite se¸u nekom kutu i uđite u svetište vlastite duše. Pozorno slušajte njegovo govor. Mariju, Ženu, čujte kako vas upućuje: Učinite sve što vam rekne… Okrenite se oko sebe i vidjet ćete vašu Elizabetu, čovjeka. Prepoznat ćete Isusa jedan u drugim i zajedno ćete zapjevati: Veliča duša moja Gospodina… Obnovio Gospodin u svakome od nas svoje boravište. Neka nam pomogne Gospa naša, neka nas ispuni svojim optimizmom i božanskim realizmom», završio je svoju propovijed oduševljeno mons. Beretić.

Biskup svjedok vjere i «anđeo mira» iz mučeničke biskupije na Bunariću

Na sam dan Bunarićkog proštenja slavlje je započelo sv. misom u 7 sati koju su predvodili franjevci. Svečana sv. misa na mađarskom jeziku bila je u 8 sati. Ovu sv. misu predvodio je biskup Gerard Žerdin iz Perua a prigodnu propovijed održao je opat Pál Balázs iz Mađarske.
Prije svečane sv. mise na hrvatskom jeziku bandaš i bandašica Dužijance 2002. godine Marin Bašić i Biserka Jaramazović u pratnji djece i mladih u bunjevačkim narodnim nošnjama donijeli su iz zavjetne kapele Gospin lik na glavni oltar. Ondje su Gospu najprije pozdravile male «kraljice» prigodnom «kraljičkom» pjesmom. Zatim je uglednog gosta, predvoditelja euharistijskog slavlja, biskupa Franju Komaricu pred mnoštvom od preko deset tisuća vjernika predstavio i pozdravio rektor svetišta mr. Andrija Kopilović kao biskupa svjedoka i ispovjedatelja katoličke vjere naših dana koji dolazi iz mučeničke biskupije Banjalučke.
U svojoj oduševljenoj propovijedi, u kojoj je otvoreno govorio o strahotama rata, stradanju naroda i napose katolika u svojoj biskupiji, biskup Komarica je među ostalim rekao kako je Marija prvi član Crkve i Majka Crkve koja stoji na njezinom kormilu. «Marija je doista najjasnija i najsigurnija predvodnica svakoga od nas. Najsigurniji kormilar ove Kristove lađe i ona će nas sigurno dovesti u obećanu zemlju u postignuće vječnog bogatstva za kojim čezne svako normalno ljudsko srce. U postignuće sretnog, vječnog života…», rekao je biskup Komarica. I dodao: «I mi danas trebamo Marijine vjere. I nas Bog poziva na isti jasan put kojim je Gospa išla. Ona je naš uzor, naš putokaz…». Podsjećajući na proživljene strahote rata posvjedočio je kako vlastitim očima gledao o doživljavao strašno gaženje čovjeka i njegovih prava. «Mi kršćani, jer nam je više dano i vjere i nade i ljubavi, trebamo biti svjesni svoje suodgovornosti i u žalostima i tjeskobama suvremenoga svijeta kao i u radostima ovoga života» istakao je biskup Komarica i kao glavni grijeh suvremenih kršćana označio je pomanjkanje svjedočenja kršćanskom vjerodostojnošću i propustom zbog ne ukazivanja na kršenja temeljnih ljudskih prava. On je naglasio kako kršćani trebaju biti ponosni što imaju odgovore na temeljna pitanja svoga života i što posjeduju zalog vječne, sretne budućnosti u svojoj vjeri te stoga moraju biti svjesni svoje odgovornosti za sve ljude te i njima ponuditi bogatstvo vjere koje posjeduju. Biskup Komarica je na koncu pozvao okupljeno mnoštvo: «Napijte se, svaki dan pijte ne iz bunarića, ne iz bunara, nego iz neizmjernoga mora Božje ljubavi i Božjega milosrđa koje vam on nudi… I pozivam vas na kraju da u svom srcu i u svojim mislima ponavljate onu pjesmu naših pradjedova, koja neka bude i jasna ispovijest naše opredijeljenosti za Boga i za onoga za kojega nam je Gospa preporučila: Što god vam kaže učinite: Zastava nas, ne bilo kakva, ne bilo čija, nego zastava nas sveta vodi pobjednika Krista, mučenička krv se na njoj kao sunce blista. Mi znademo za kim stupamo. Vođa je nama – ne bilo tko – vođa je nama sam svevišnji Bog i zato ćemo i mi ostati uvijek uz Krista Kralja svog».

Na misi je pjevao zbor župe Isusova uskrsnuća pod ravnanjem Alena Kopunovića Legetina. Na misi su bili prisutni potpredsjednik vlade R. Srbije József Kasza i predstavnici mjesne samouprave na čelu s predsjednikom Skupštine općine Subotica Istvánom Ispánovicsem. Bio je nazočan i predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance 2002. godine Lazo Vojnić Hajduk kao jer je Bunarićko proštenje upravo posljednja u nizu pedesetak manifestacija u okviru te zahvale za kruh svagdašnji. Nazočni su bili i predstavnici Generalnog konuzlata Republike Hrvatske u Subotici Olga Misović i Miroslav Kovačić kao i drugi predstavnici kulturnih i društvenih organizacija Subotice.
Slavlje ovogodišnjeg bunarićkog proštenja završilo je u poslijepodnevnim satima misom za bolesnike koju je priredio Caritas Subotičke biskupije a predvodio palićki župnik Josip Leist.
U znak kršćanske globalizacije solidarnosti na koju nas Papa stalno poziva, rektor Bunarićkog svetišta priopćio je da će prikupljenu milostinju darovati biskupu Žerdinu iz Perua i biskup Komarici.
Valja još napomenuti da je na svetkovinu Velike Gospe na ulazu u Bunarićko svetište postavljen novi križ na kojem jednostavno latinskim, hrvatskim i mađarskim jezikom piše: «Hvaljen Isus i Marija» te novi svečani ulaz, a u svetištu su postavljena nova elektronska zvona koja će od ovog proštenja pa ubuduće upućivati pozdrav Gospo ujutro, u podne i navečer i poticati ljude na molitvu.
Upravitelj svetišta zahvalio je također i saobraćajnoj miliciji i policiji koji su izvrsno upravljali saobraćajnom gužvom i održavali red i mir u Svetištu za cijelo vrijeme slavlja.

Sa svećenicima

U nedjelju poslije podne biskup Komarica posjetio je župu Uznesenja BDM na Bikovu a u večernjim satima posjetio je i uredništvo katoličkog lista «Zvonik».
U ponedjeljak je na Paliću predvodio duhovnu obnovu za tri subotička dekanata, održao prigodno predavanje i predvodio Euharistijsko slavlje.

Andrija Anišić

11 2002
DUŽIJANCA 2002

Fotografije sa Dužijance 2002. možete pogledati u rubrici Fotogalerija i to:

1. Djeca iz dječjeg vrtića “Marija Petković – Sunčica” prvi put su sudjelovala u svečanoj povorci Dužijance.
2. Kardinal Puljić prima diplomu počasnog člana Instituta Ivan Antunović od predsjedavajućega mr. Kopilovića.
3. Kardinal i ugledni gosti na Forumu.
4. Bandaš i bandašica s najljepšim parovima Dužijance 2002.
5. Bandaš i bandašica u ckrvi sv. Roka – u kolijevci Dužijance.
6. Ljepota i ponos – mladi u bunjevačkim narodnim nošnjama.
7. Kardinal s uglednim gostima na putu do glavnog gradskog trga.
8. Blagoslovlji kruh i crkve za gradonačelnika Subotice.
9. Kiša nikom nije pokvarila raspoloženje.
10. Do nebesa nek se ori – orilo se u subotičkoj katedrali-bazilici.
11. Katedrala je bila premalena da primi sve one koji su željeli zahvaliti Bogu za ovogodišnju žetvu i kruh svagdašnji. U crkvu je stala tek trećina okupljenih.
12. Koncelebrirana misa zahvalnica koju je predvodio kardinal Puljić.
13. Svi sudionici Dužijance za uspomenu i podsjećaj da uvijek treba zahvaljivati dobili su klas blagoslovljenog žita.
14. Kardinal je sve oduševio svojom propovijedi.


10 2002
Svečana večernja u katedrali

Svečana Večrnja molitva kao i svake godine okupila je uz svećenike domaćine, bandaša i bandašicu i ostale ugledne goste i dragog nam gosta po treći put u Subotici, kardinala Vinka Puljića, kao i vjernike kako bi Bogu zahvalili za primljene milosti, ali i da se sjedinjeni u duhu i molitvi zajedno Bogu obrate za sretan i blagoslovljen sutrašnji dan – središnje slavlje Dužijance 2002. Prije samoga početka svečane molitve, blagoslovljena su i nova vrata koja od prije nekoliko dana krase našu bazliku.
U svojemu svečanom pozdravu, biskup domaćin, dr.Ivan Penzes rekao je: “Vi ste uzoriti postali znak vremena u kojemu živite, znak ohrabrenja, znak istine i znak brige za čovjeka do te mjere da ste postali simbol svoga vremena. To je i stožernost vaše službe i vaše časti – biti svjedok Boga i zauzet za čovjeka do zadnje kapi krvi. To označava i to navješćuje vaš kardinalski grimiz. /../ Neka svečano večernje bude početak naše zahvalnosti i molitva ugodna Bogu kao što i priliči večernjim hvalama”.
Na biskupove riječi pozdrava i dobrodošlice kardinal Puljić radosno se zahvalio svima na lijepim riječima: “ Svoju sam mladu misu slavio na izvoru Bune. Na tom mjestu stoji ploča na kojoj piše kako su i moji iz tog kraja pošli u ovaj kraj. I to me nekako vuče svojima, jer i moji su došli s Bune i pošli u druge krajeve. Osjećam upravo tu radost da mogu doći k svojima. Još više zahvaljivati Bogu. A zahvaljivati, to može čovjek koji zna što znači dar. I istinski naučiti zahvaljivati, znači osposobiti čovjeka da zna gledati darove Božje. Ja zato dubkoko cijenim ovu hrvatsku kulturu koja je prožeta evanđeljem i duhom vjere koji vi sjedočite upravo kroz Dužijancu”.
Nakon ovih nadahnutih njegovih riječi, katedralom se razlegla pjevana Večernja molitva iz časoslova naroda Božjega koju je predvodio katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem s.Mirjam Pandžić. Svojim je riječima i nadahnutom propovijedi mons.Stejepan Beretić, katedralni župnik, vidno izmamio i po koju suzu iz očiju vjernika. Njegovu propovijed u cjelosti objavljujemo na stranici 2.
Bandašica Biserka Jaramazović i bandaš Marin Bašić prinijeli su zatim ovogodišnju krunu tj.simbol ovogodišnje Dužijance izrađenu u tehnici slame, rad kako je na kraju rastumačio mr.Andrija Kopilović i sad već starice Marije Ivković Ivandekić. Simbol predstavlja kelež koji je postavljen na misal, a pored njega nalaze se i dva grozda.
I tako su i ovoga puta, pjevajući zahvalno “Rajska Djevo, kraljice Hrvata...” vjernici zaneseni riječima koje su upijali tijekom svečane večernje, radosno pošli k glavnom gradskom trgu da u sličnom ozračju radosti i pjesme užvaju u tamburaškim sastavima i igrama kulturno umjetničkih društava iz raznih krajeva zemlje ali i inozemstva u Risarskoj večeri u Velikom kolu Dužijace 2002.
Da je atmosfera bila vesela svjedoči i to da se pjesma čula sve do ponoći, a nakon toga valjalo je poći kućama i odmoriti se za krunu svih radosti i sutrašnju centralnu zahvalu za ovogodišnje plodove Bačke naše ravnice i zemlje naše!

Željka Zelić

10 2002
Prijem kardinala Vinka Puljića

nadbiskupa i metropolita vrhbosnaskoga u HKC “Bunjevačko kolo” (subota, 10.kolovoza u 11 sati)

Svečani prijem kardinala Vinka Puljića održan je u prostorijama HKC “Bunjevačko kolo” u subotu 10.kolovoza u 11 sati. Kardinal Puljić, stigao je u pratnji svojega tajnika.Željka Marića, biskupa subotičkog Ivana Penzesa i njegovoga tajnika Slavka Večerina te svećenika Subotice i okolice. Uz njih, prijemu je nazočio i novozaređeni pomoćni biskup u Peruu o. Gerard Žerdin, predstavnici hrvatskih organizacija i institucija, izaslanstvo grada Zagreba, predstavnici konzulata RH u Subotici i Beogradu, predstavnici lokalne samouprave i dr.
Riječi dobrodošlice kardinalu Vinku uputio je i predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance 2002. Lazo Vojnić Hajduk rekavši: “Od prastarog običaja zahvale Bogu nad plodovima zemlje, poglavito nad žitom, što ga čuvaju mnogi ratarski narodi, Hrvati Bunjevci u bačkoj stvorili su sadržajno lijepu i dostojanstvenu svečanost. Ona zrači radošću i zadovljstvom urađenog posla. /.../ Ona nas sve obvezuje, budući da povezuje rad ruku, rad uma i vjeru u Boga. Ona povezuje pojedinca, obitelj i Crkvu. Njome Hrvati Bunjevci daruju svoj grad upotpunjujući njegovo osjećanje zajedništva u različitosti”.
Predsjednik HKC “Bunjevačko kolo” Bela Ivković u svojemu je govoru istaknuo: “Nemojte ovaj susret knjižiti kao posjet bolesniku. Mi Bunjevci smo zdrava grana Hrvatskog naroda! Posebno ponosni što znamo reći hvala svaki puta kada se za to steknu uvjeti. Ta snaga da se zahvalimo rodila je i Dužijancu, koja je danas u prvom redu zahvalnost Bogu i sretni smo što ćete sutra u toj zahvali biti posrednik i pomoćnik da se to hvala bolje vidi i bolje čuje. Dužijanca je i ponos na naš rad i rad naših predaka. Puno puta smo preorali ovu ravnicu na kojoj se čuju i žubor Bune i zvona crkava metropole svih Hrvata. Duboko smo pustili korijenje u te brazde i ne mogu ga iščupati ni neobuzdani vjetrovi na ovoj ravnici!”.
Budući da je ovaj svečani prijem kardinala bio povod da mu se dodijeli mjesto počasnog članstva u Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović”, u to ime predajući kardinalu Puljiću svečanu diplomu, mr.Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta rekao je među ostalim: “Vaša osoba, vaše služenje, vaše svjedočenje herojske kreposti kršćanske ljubavi prema Bogu, prema bližnjemu, rodu i domu su tako velike da je obogaćenje našem skromnom Institutu vaše članstvo. Naš preporoditelj i naslovnik Instituta jednako je uspravan bio svjedok ljubavi prema Bogu, rodu i domu te nas je zadužio da te vrednote njegujemo i predajemo mlađima. Vi ste svjesni da ste obilježili ovo vrijeme znakom svojega služenje i mi smo radosni što će i naš Institut biti označen znakom vašega članstva”.
Kardinal Vinko Puljić pozdravljajući i zahvaljujući za sve riječi dobrodošlice te napose na tomu što mu je dana čast biti počasnim članom Instituta nazočnima se obratio sljedećim riječima: “Ljubav – čuvati i prenositi baštinu na druga pokoljenja to je ono što najviše doživljavam. Zato nju trebamo obogaćivati za buduća pokoljenja, jer Bog nam je darovao ovo vrijeme, sposobnosti, i na nama je to koristiti. Neka proučavanje korijena doprinese i izgradnji civilizacije ljubavi”. Govoreći nadalje o vrednotama na kojima se mora izgrađivati Europa te da u mlade uvijek treba ulagati, nadodao je: “Radujem se s toga da ovim učlanjenjem možemo graditi most između Subotice i Sarajeva, potom između svih Hrvata, bilo u domovini ili izvan nje. Želim svima hrabrosti da budu gorući dati jednostavno svima priznanja, da žele na svojim korijenima raditi, cvjetati – kako se to u narodu kaže ‘tamo gdje si posijan cvjetaj’, i da onda bogate plodove donesemo za buduća pokoljenja”.
Nakon ovoga oficijelnoga dijela, uslijedio je isto tako srdačan dio, uz razgovor i čašicu čašćenja.

Željka Zelić

10 2002
SJEDNICA FORUMA HRVATSKIH INSTITUCIJA I ORGANIZACIJA

Nakon svečanoga prijema kardinala Vinka Puljića, u prostorijama HKC “Bunjevačko kolo” održana je izvanredna sjednica Foruma hrvatskih institucija i organizacija kojoj su nazočili kardinal Vinko Puljić, nadbiskup i metropolita vrhbosanski, Ivan Penzes, biskup subotički, Zorica Matković, zamjenica veleposlanika RH u Beogradu, dr. Jasmina Kovačević, genralna kozulica RH u Subotici sa suradnicima, Ivan Bandić u ime veleposlanstva RH iz Beograda, Morana Paliković Gruden, predsjednica gradske skupštine grada Zagreba, Vladimir Velnić, potpredsjednik gradske skupštine grada Zagreba, Mario Zmaić, direktor turističke zajednice grada Zagreba, prof. Ludvig Matić, tajnik hrvatskog Crvenoga križa iz Zagreba te članovi hrvatskih institucija i organizacija: Franjo Vujkov, predsjednik HNS-a, Josip Ivanović, predsjednik Hrvatskog akademskog društva i Dujo Runje, preč. Josip Pekanović, potpredsjednik Katoličkoga Instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović”, Lazo Vonjić-Hajduk, predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance, Bela Ivković, predsjednik HKC “Bunjevačko kolo”, Branko Horvat, predsjednik HKPD “Matija Gubec” iz Tavankuta, Šima Rajić, predsjednik HKUD “Vladimir Nazor” iz Sombora i potpredsjednik Antun Matarić, preč. Andrija Anišić, glavni i odgovorni urednik katoličkog mjesečnika “Zvonik”, Katarina Čeliković, ravnateljica Hrvatske čitaonice, Kalman Kuntić, urednik hrvatske redakcije Radio Subotice, Josip Anišić, predsjednik «CROBISNISA» - udruge malih i srednjih privatnih poduzetnika, Ruža Crnković, predsjednica dobrotvorne udruge «Amor vincit», vlč. Željko Augustinov u ime HKUD-a «Šokadija» iz Sonte, Milivoj Prćić, potpredsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, te Zoran Vojnić Tunić, predsjednik Hrvatskog informatičkog centra.
Nakon uvodne riječi i pozdrava mr. Andrije Kopilovića, predsjednika Foruma hrvatskih institucija i organizacija, te pozdrava konzulice dr. Jasmine Kovačević, svaka od institucija i organizacija kratko je predstavila rad svoje institucije. Nakon toga predstavljanja, nazočnima su se kratko obratili i subotički biskup, kardinal Vinko Puljić iz čijega kratkoga govora navodimo glavnu misao i poantu, a to je da se iako smo mala zajednica ne smijemo dati zavesti! Čuvati obitelj i gajiti zdravu obitelj garancija je da će i određena zajednica opstati, pa utoliko te vrednote trebamo uvijek čuvati i gajiti! Uslijedile su riječi podrške već spomenutih čelnika grada Zagreba.
Po sjednice Foruma, uslijedilo je priopćenje za javnost u kojemu je Morana P.G. na pitanje novinara kako bi prokomentirala ovo nejedinstvo ili jedinstvo hrvatskih zajednica u Vojvodini, odgovorila: “ Pa ne samo da sam nešto malo i danas čula, ja sam čula i prije a vjerojatno ću čuti i poslije. Ali čula sam i da se puno radilo. I mislim da je to važnije. Mislim da je važno da se unutar zajednice Hrvata dogovori koji projekti imaju prioritet. Nejedinstvo se ja mislim se događa uvijek kad ne postoji lista prioriteta i kad postoje razmimoilaženja ili neki drugi problemi. To se rješava tako da se uspostave kriteriji, što je najvažnije u tom trenutku i onda se sva energija usmjeri za ono što je u tom trenutku važno. Naravno da su zakonsko reguliranje prava upotrebe hrvatskog jezika i školovanje na hrvatskom jeziku za nas prioriteti i isto tako prioritet za osnivanje Nacionalnog vijeća hrvatskog. I ne iskoristiti tu šansu zbog sitnih razmimoilaženja, mislim da bi to bilo loše i da bi to predstavljalo gubitak vremena i vjerujem da ljudi shvaćaju odgovornost za tako važne stvari koje se danas događaju u Vojvodini za Hrvate”. Nadalje na upit vidi li današnji sastanak kao pozitivan pomak naprijed gospođa. Morana rekla je: “Ja vjerujem da ljudi imaju dovoljno snage i energije da to sve skupa nadiđu i da se fokusiraju na najvažnije stvari”. Na isto je to pitanje odgovorio i kardinal Puljić govoreći: “Na neka razilaženja ja ne bih tako negativno gledao jer to je sastavni put demokracije da smo različiti ali tražimo opće dobro. I zato smatram da je ovdje potrebno odati priznanje svim tolikim društvima koje postoje, kao i organizacijama, institucijama. Dakle, tu je jako puno energije uloženo i to treba hrabriti. Drugo, da postoji Forum to je već velika stvar. Treće, da se ovom Forumu zaista pridruže oni koji traže put, to treba silno prihvatiti, kao jedan neminovan put traženja ali bih volio da ne odustanu od toga i ako se razilaze koji puta u načelima ili pogledima i volio bih da ih opće dobro uvezuje, i volio bih da svi shvate da moramo tražiti opće dobro a ne svoje interese ili interese određene grupe. Obično ljudi koji su malo prepotentni i u svojim interesima oni znaju uvjetovati, upravo traženje općeg dobra da njegovo opće dobro bude na prvom mjestu, i takvi znaju ili minirati forum ili zapravo blokirati, ili zapravo odustati. Mislim da takvi ne bi smjeli smetati, nego odustati ili svoje prepotentne stavove podložiti općem dobru. Treba gledati opće dobro i u tom općem dobru se povezuje kulturno, nacionalno, duhovno, znanstveno, gospodarsko strujanje i političko strujanje i želim da u tome ustraju jer ja koji dolazim iz Bosne i Hercegovine znam iz iskustva što znači na tome raditi”.
A da li je takvih prepotentnih i arogantnih danas bilo kardinal odgovara: “U ovim govorima nije bilo, a ne znam da li ih ima. Ja dolazim prvi puta o ovome čuti. I zato se radujem za ovo što sam čuo i radujem se da ljudi puno energije ulažu. Da li je još kakvih bilo koji nisu mogli doći ja ne znam, ali želio bih pozvati sve ljude da osobni interesi ne smiju rušiti opće interese.
Sukladno situaciji u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, može li mu ovo iskustvo s Foruma i njegovo poznavanje prilika u Vojvodini poslužiti kao neka vrst primjera kardinal je rekao: “Ja se radujem da upravo takav jedan način traženja pokušam naći, da ujedinimo sve strukture: duhovne, intelektualne, kulturne, političke, gospodarske da se istinski možemo ostvariti na svojim korijenima, na svojoj baštini, ali ne samo to nego je i obveza naša ostaviti nešto budućim pokoljenjima”.
I za kraj, kao dodatak svemu rečenom, mr. Andrija Kopilović nadodao je još: “Kao predsjedavajući Foruma dužnost mi je, ali vrlo ugodna, zahvaliti što su i delegacija grada Zagreba i uzoriti gospodin kardinal Puljić došli danas u posjet hrvatskoj zajednici. Jer puno je posjeta bilo pojedincima ili pojedinim institucijama a ovako doći hrvatskoj zajednici, odvojiti vrijeme na za sjednicu Foruma je zapravo za nas velika podrška i mislim da mogu reći Uzoritome i ovoj visokoj delegaciji grada Zagreba: mi ovdje želimo «ostati i opstati» te nam je stoga ovakva podrška kako uzoritog Kardinala tako i ove visoke delegacije grada Zagreba doista velika i vrlo značajna.

Željka Zelić

9 2002
IZLOŽBA SLIKA OD SLAME

U okviru Dužijance 2002. u predvorju subotičke Gradske kuće svečano je u petak, 9. kolovoza, otvorena izložba XVII. Saziva Prve kolonije naive u tehnici slame koju organizira HKPD «Matija Gubec» iz Tavankuta.

Kao uvod u ovu izložbu poslužio je zanimljiv i vrlo uspio kratki film «Slama». Nade Sudarević u produkciji Ružice Rudić Vranić. Autorica filma željela je «uživo» prikazati kako od slame uzete sa njive nastaju divne rukotvorine i umjetničke slike od slame. Izložbu je zatim otvorio mr. Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta za kulturu, povijest i duhovnost «Ivan Antunović» iz Subotice.

U svom govoru mr. Kopilović je među ostalim naglasio:

«Dok promatramo plod rada ljudskih ruku, uma i duha vještine i znanja na ovoj specifičnoj izložbi slika u tehnici slame, moramo pretpostaviti dvije vrednote: ljubav i stvaranje. Niti slama kao materijal, niti nadahnuće kao krila stvaralaštva ne trpe nasilje ni vremena ni diktata. Zato se i događa da ljubav i vještina postanu izvorom vrlo vrijednoga djela, do te mjere da i nesvjesno izgovaramo divnu ocjenu onoga što se u ovom radu događa a to je pozlaćivanje slame, te kažemo – zlatna slama. Dodao bih zlatne ruke, zlatno vrijeme, zlatna slama i ostaje divljenje i poštovanje zato jer su u ova djela utkani ljubav i vrijeme bez gledanja na sat i bez gledanja na novac».
Na izložbi su izloženi svi radovi nastali na ovogodišnjoj Koloniji.

/A.A./

8 2002
KNJIŽEVNA VEČER POSVEĆENA DR. MATIJI EVETOVIĆU

Tradicionalna, sada već 12. po redu književna večer u okviru Dužijance, koju organizira književni klub “Miroljub” pri Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost «Ivan Antunović», bila je posvećena dr. Matiji Evetoviću kulturnom djelatniku. Književna večer održana je u četvrtak, 8. kolovoza u velikoj dvorani HKC “Bunjevačko kolo”, a započela je pjesmom Alekse Kokića “Klasovi mirisnih njiva” koju je kao i svake godine otpjevao katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjam Pandžić, ovogodišnjom dobitnicom priznanja ”Pro urbe” koju dodjeljuje Skupština općine Subotica za izuzetne doprinose gradu na polju kulture, sporta i dr. Nakon toga, voditelj programa, pročelnik Književnoga kluba “Miroljub”, Jašo Šimić na početku kratko je pozdravio sve nazočne, a nakon njega nazočnima se svojim uvodnim riječima obratio i mr.Andrija Kopilović rekavši: “Ima ljudi koji žive na prekretnici vremena i na svojim plećima moraju iznijeti brze i neočekivane promjene, zauzeti stav, biti razboriti, da bi mogli ostati u službi svojega naroda. Vrijeme koje je označilo život dr.Matije Evetovića bilo je prepuno promjena. On je to vrijeme pak pokušao označiti svojom službom najprije kao profesor, a onda kao istraživač i pisac. Danas mu se na poseban način želimo zahvaliti što je ostao vjeran svojoj poruci i svojoj službi”- zaključio je mr.Kopilović. On je također prenio pozdrave i isprike akademika dr.Ante Sekulića koji nije bio u mogućnosti doći u Suboticu i održati svoje predavanje.
Veliko iznenađenje ove večeri bio je i prikazani film “Đuga” redatelja Rajka Ljubića na tekst Luke Štilinovića. U glavnoj ulozi našao se dječak Martin Sudarević. Film na poseban način, uz sklad slike i zvuka opisuje vrijedan rad «risara» i «risaruše» te malu zgodu i nestašluk glavnog lika koji je požurio žednim risarima i risarušama u staroj đugi donijeti vodu koju je na putu od salaša do njive “izgubio”.
Slijedila su predavanja koja su ovoga puta održala dva vrsna predavača: mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik te Milovan Miković, književnik.>br> Mons. Stjepan Beretić u svojem se predavanju “Koje je pisce navodio Evetović” kratko se osvrnuo na životni put dr. Matije Evetovića, a nakon toga na njegovo veliko djelo “Kulturna povijest bunjevačko-šokačkih Hrvata”, na postojbinu Bunjevaca – Hercegovinu govoreći kako Evetovićevo mišljenje kad se radi o podrijetlu Bunjevaca i Šokaca dijeli i biskup Ivan Antunović, Franjo Rački, franjevac Emerik Pavić, Grgur Čevapović,, Iványi István, Pajo Kujundđić, Blaško Rajić i dr. Nadalje, o Bunjevačkom i Šokačkom imenu mons. Stjepan navodi nekoliko tvrdnji odakle potječe ime Bunjevac. Kad je riječ o narodnoj pripadnosti, Bunjevci i Šokci u ove su krajeve došli iz hrvatskih zemalja. Došli su pod vodstvom franjevaca kao katolici Hrvati. Tako Neven 1908. god. piše “Bunjevci govore hrvatski” kao i “Svi su rimokatoliče vjere i Hrvati drevne korjenike. Oni govore ikavski, ljupki jezik većine puka hrvatskoga u našim zemljama, onaj stari književni jezik u nas Hrvata”. I na kraju predavanja mons. Beretić zaključio je svoje izlaganje riječima: “Što se tiče podrijetla, imena bunjevačkoga i šokačkoga, što se tiče njihovoga jezika, književnosti i narodne pripadnosti Matija Evetović stvorio je pravu riznicu podataka. Bilo bi dobro da se objave bar dijelovi njegove knjige. U svojoj knjizi nije prešutio ni protivna mišljenja, bez obzira, dolaze li iz naroda među kojima živimo ili iz vlastitih redova”.
Uslijedilo je zatim predavanje Milovana Mikovića naslovljeno: “Što smo znali o sebi uoči Drugoga svjetskoga rata – znali su o nama i drugi”. Na početku svojega predavanja rekao je: “Kulturna povijest bunjevačko – šokačkih Hrvata što ju je napisao dr. Matija Evetović, djelo je koje po svojem obujmu i obuhvatu spada među doista najznačajnije radove o Hrvatima u Podunavlju, ali je do današnjega dana ostalo u rukopisu”. Govoreći o osnutku raznih institucija i udruga predavač je istaknuo veliki utjecaj vlasti na zatiranju svih hrvatskih udruga, ukidanju hrvatskih odjeljenja u školama i preimenovanju u to vrijeme samo tjednika Hrvatske riječi u Subotičke novine i dr. To sve opravdava zašto knjiga Matije Evetovića u to vrijeme i nije bila tiskana. Ono što je bilo zapravo pravo pitanje na kraju predavanja, a nazočnima ga je postavio i sam predavač jest da li je uopće potrebno tiskati ovo djelo šest desetljeća nakon što je završen rad na rukopisu? I kakvog onda smisla ima njeno tiskanje danas? Milovan Miković odgovarajući na to pitanje zaključio je: “Ima smisla, i potrebno ju je objaviti, što prije to bolje, jer je ona po svom pristupu, obuhvatu i obradbi važno djelo za učvršćivanje samosvijesti Bunjevaca i Šokaca kao dijela hrvatskoga korpusa, /.../ usprkos osjećaja razočaranosti, poniženosti i bijede što ih stvaraju naša stalna trvenja, neslaganja i naši ‘tisni bunjevački nosovi’, uz naše međusobno satiranje često surovije nego što su ga u daljoj i bližoj prošlosti provodili nama tuđinski vlastodršci. Da smo u prošlosti manje vlastita novca trošili na kupovinu lanaca zemlje, a više na knjige, časopise i novine ne bismo jačali ekonomsku osnovicu naših tlačitelja nego bismo podizali vlastitu kulturu i samosvijest, a to nam nitko nikada ne bi mogao oduzimati. /.../ Vrijeme je da započnemo učiti primjerice od Židova jer oni nikada nisu kroz povijest izgubili svoju kulturu i jezik. I zato su uvijek i svugdje svoju djecu učili najprije čitanju i pisanju, što znači da su trošili svoj novac najprije na knjigu i izobrazbu. I tako su do danas opet stekli sve ono što su jednom davno izgubili, a mi to nismo još tada ni imali”.

8 2002
DODJELA ANTUŠOVE NAGRADE

Nakon predavanja, a prije dodjele 12. Antušove nagrade (darovatelj i dalje želi biti anoniman), predavačima, pjevačima i redatelju prikazanoga filma te nazočnima zahvalio mr. Andrija Kopilović kojemu je i ove godine pripala čast udijeliti nagrade. Treća je nagrada ove godine kao i prethode dvije pripala jednoj od brojnih obitelji, a ovoga je puta to bila obitelj Ivana i Ivanke Stantić iz Đurđina koji su darovali 6 života svojemu narodu, jer kako je istaknuo mr. Kopilović “život je najveće blago i ostat će narod koji ima obitelj zdravu i brojnu”. Druga nagrada pripala je gospođi Josipi Kujundžić koja je naš narod proslavila u kulturi športa. Prva nagrada odlukom komisije željela je odati priznanje radu Hrvatskog akademskog društva (HAD) na svim područjima njihovog doprinosa hrvatskoj zajednici, a osobito za vrlo mukotrpan rad i brigu o našim studentima. Nagradu je u ime HAD-a primio predsjednik mr. Jospip Ivanović. U ime nagrađenih zahvalio je mr. Josip Ivanović riječima: “Hvala Antušu za nagrade, hvala Antušu što je izmislio Antušovu nagadu. Hvala Antušu što je posijao sjeme onoga što u našoj zajednici upravo najviše nedostaje, a to su donacije i darivanje. Nije bilo bez razloga što je Antuš posijao ovo sjeme, evo nedavno osnovana je fondacija za pomaganje učenicima Hrvatima s naših prostora. Hvala Antušu i zato što je dodjelu nagrade povjerio Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost čime je jednoznačno očitovao svijest o izuzetnom značaju ovoga Instituta za naš narod. Na posljetku hvala i komisiji što je od mnogih vrijednih službenika i radnika u ovom polju kulture našega naroda odabrala baš ove ljude koje možete pred sobom vidjeti. Dobiti Antušovu nagadu velika je čast, ali i velika odgovornost. Nadamo se da ćemo se toga držati, i da ćemo i dalje bogatiti rad naše narodne zajednice”.
Književna večer završila je pjesmom “Podvikuje bunjevačka vila” uz predvođenje s.Mirjan Pandžić.

Željka Zelić

5 2002
ZAPOČELA OBNOVA DIJELA KROVA NA CRKVI SV. ROKA U SUBOTICI

Krov na 106 godina staroj crkvi sv. Roka u Subotici je već odavno dotrajao. Crkva prokišnjava na nekoliko mjesta. Dugo najavljivana rekonstrukcija dijela krova (jer za sav nema sredstava) je konačno započela. Izvođač radova je «Monolit-gradnja» iz Subotice. Za ovaj značajan rad bit će potrebno 65 radnih dana.
Ovaj zamašan posao financira se uglavnom darovima vjernika. Stoga pozivam i molim sve bivše i sadašnje župljane ove župe kao i sve građane koji vole crkvu sv. Roka da nam pomognu. Svoj darove zainteresirani mogu dati u župnom uredu ili na račun:

PRVA PREDUZETNIČKA BANKA A.D. BEOGRAD
FILIJALA U SUBOTICI
Rimokatolički župni ured sv. Roka – Subotica
Dinarski račun:
Štedni račun: 300-0545619-01
Žiro račun: 46600.621-2-21

S privatnim poduzetnicima sklapamo darovni ugovor (ugovor o sponzorstvu).
Zahvaljujem svima koji su dosada dali svoj dar te smo mogli započeti radove a hvala unaprijed i svima koji će ga dati da bismo ih mogli isplatiti.

Andrija Anišić, župnik

5 2002
U LIKOVNOM SUSRETU OTVORENA IZLOŽBA

Na slavu Božju s ljubavlju

Tradicionalna izložba koju u povodu Dužijance organizira Etnografski odjel Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović", u Likovnom susretu, okupila je u ponedjeljak, 5. kolovoza mnogobrojne zaljubljenike, ovoga puta u sakralnu umjetnost, točnije u umjetnost koja je utkana u ljepotu liturgijske odjeće i oltarnika.
Izloženi eksponati čuvaju se u riznici subotičke katedrale i ljudskom oku nisu blisko dostupni, a bili su u upotrebi do reforme II. Vatikanskog koncila.
Olga Šram, povjesničarka umjetnosti, pozdravila je posjetitelje u ime Likovnog susreta, domaćina ove izložbe.
O ljepoti crkvenoga ruha i autorima te ljepote nadahnuto je govorio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić:
- Svećenici naši i biskupi su se oblačili u dragocjenu baštinu koju im preci namriješe. Evo dijela toga blaga, da ga izbliza promotrimo. Drago nam je: to je djelo ljubavi. Stvarale su ga djevojačke ruke. Radile su ga snaše i udovice. Nije ovo liturgijsko ruho bilo samo u službi bogoslužja. Ono je ljepota i dragocjenost u sebi. Ovo je priča o ljubavi i darežljivosti. A potreba naša za lijepim i svečanim – to je nešto božansko.
Brojni su eksponati djelo anonimnih darovatelja, ali samo «jedan dio onoga što naša Velika crkva - stolna bazilika posjeduje kao bogatstvo s motom: na slavu Božju s ljubavlju! Samo za nekoliko eksponata koji su pred nama znamo točan datum nastanka i umjetnika koji je oblikovao ovu ljepotu. Za donatore još i možemo nešto znati, ali imena onih koji su u oblikovanje ove ljepote istrošili svoje radne oči i s nebrojenim pokretima ruku oblikovali ove detalje ne znamo ni imena ni porijekla ali jedno zasigurno znamo - da su imali vjeru i ljubav» - rekao je Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta.
Izložba je otvorena do 8. 09. ove godine.
K. Č.

4 2002
Jubilarna Dužijanca

U Ljutovu se od 1967. godine redovito održava proslava Dužijance. Do sada je ta proslava imala isključivo kulturno obilježje. Ove godine je prvi put u proslavu Dužijance uključena i Crkva.
Dužijanca u Ljutovu održana je u nedjelju 04.08.2002. sa početkom u 18 sati. Nestabilne vremenske okolnosti doprinijele su da se u zadnjem času odluči hoće li uopće biti svečani mimohod i sv. misa na otvorenom. Molitve organizatora su uslišane te je kiša prestala u 18 sati i nije padala točno do samog završetka službenog dijela programa.
Organizator Dužijance bilo je Kulturno-umetničko društvo «Bratstvo» iz Ljutova. Oni su prihvatili prijedloge općinskog odbornika Josipa Mačkovića i župnika Franje Ivankovića te je poslije 35 godina u program proslave Dužijance uvrštena i sv. Misa koja je održana u centru sela ispred križa. Na sv. misu mladi i odrasli u nošnjama došli su predvođeni domaćinima Antunom i Ružom Juhas, a na koncu svečane povorke bili su bandaš Vladimir Lončarević i bandašica Ivanka Vuković. Misno slavlje predvodio je mr. Andrija Kopilović čiji su roditelji rodom iz ovog mjesta. Kopilović je u propovijedi istaknuo kako je važno za čovjeka da u svemu bude Bogu zahvalan.
U drugom dijelu programa na bini ispred Mjesne zajednice nastupili su svi sudionici Dužijance među kojima su bili: domaćini KUD «Bratstvo», Udruga Hrvata «Lajčo Budanovi» iz Male Bosne, HKUD «Matija Gubec» iz Tavankuta te Udruženje penzionera «Sefir» iz Tavankuta.
Organizatori ove manifestacije bili su iznimno zadovoljni velikim odazivom Ljutovčana i gostiju koji su uveličali ovu svečanost. Cjelokupni program je završen kolom koje je u kasnijim večernjim satima prekinuto zbog kiše.

Franjo I.

4 2002
Prva obljetnica smrti prof. Bele Gabrića

Rodbina, prijatelji i znanci okupili su se u nedjelju, 4. kolovoza u crkvi sv. Roka na misi za pokojnog prof. Belu Gabrića, počasnog građanina Subotice i zaslužnog kulturnog djelatnika i tako obilježili prvu obljetnicu njegove smrti. Na kraju mise "kerske kraljice" su "ljeljale" pjesmu posvećenu prof. Gabriću koju je napisala Kata Ivanković. Običaj "Kraljica" i pjesme sačuvao je prof. Gabrić u knjizi "Bunjevačke kraljičke pisme" koju je izdao zajedno s Antom Pokornikom. Župnik župe sv. Roka Andrija Anišić s rodbinom i prijateljima molio je zatim na grobu pokojnog profesora a razgovor se nastavio u župnim prostorijama. Ravnateljica Hrvatske čitaonice Katarina Čeliković upoznala je detaljno rodbinu kako se odvija realizacija projekta čitaonice i društva za pomoć učenicima koje će nositi ime Bela Gabrić.
K. Č.

3 2002
Božji prijatelji s nama na putu

U Somboru je, u crkvi Presvetoga Trojstva, 3. kolovoza predstavljena sad već poznata knjiga mons. Stjepana Beretića “Božji prijatelji s nama na putu”. Ovoj je književnoj večeri nazočio velik broj Somboraca, a osobito mladih, koji su tim dali doprinos radu i trudu kojega je mons. Beretić uložio da bi ova knjiga ugledala svjetolost dana. Predstavljanju knjige nazočio je i nadbiskup beogradski mons. Stanislav Hočevar sa svojim tajnikom Francom Šenkom, koji je došao u Sombor da bi nedjelju predsjedao slavlju Dužijance u ovoj crkvi.
Na početku predstavljanja, nazočnima je kratak životni put i biografiju pisca predstavio preč. Josip Pekanović, župnik župe Presv.Trojstva u Somboru. Nakon njega, preč. Andrija Anišić u ime Izdavačkog odjela Instituta za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović” govoreći o tome kako danas doživljavamo devalvaciju prijateljstva konstatirao je da je ova knjiga pravi doprinos prijateljstvu jer među ostalim predstavlja svece kao naše prijatelje, te smo vođeni time svi pozvani na svetost. On se također osvrnuo na izdavačku djelatnost Instituta te je iznio podatak da je knjiga “Božji prijatelji s nama na putu” 18. knjiga po redu u izdanju ovog Odjela, uz molitvenik “Slava Božja” koji je sastavio također mons. Beretić, a čije drugo i prošireno izdanje uskoro možemo očekivati.
Mr. Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta naznačio je da je najplodnije područje pisane riječi upravo teologija, a ova je knjiga doprinos kako teologiji tako i hagiografskoj literaturi na hrvatskom jeziku. Ono što u knjizi očarava jest to što je pisac pisao čas o svecima koji su nam dobro znani, a čas o nekima za koje do tada nismo znali, ali sve to na zanimljiv način, ne zamarajući čitatelje, zato jer je posezao za povijesnim činjenicama, ali ponekad i citirajući legende svetaca koje na nas djeluju kao “blagi lahor”. Stjepan Beretić uvijek ostaje pomalo nedorečen i time potiče čitatelje da svece zavole, o njima više čitaju. Vrijednost knjige dakle leži i u tomu što je pisac pristupio znanstvenom radu, na zanimljiv način i zato da potakne. Na taj način, zaključio je mr. Kopilović, nebeska, proslavljena Crkva nama postaje bliska.
Književnik i urednik Subotičkih novina Milovan Miković u svojemu je govoru bliže predstavio način pisanja mons. Beretića, njegovo vladanje fabulom koje počiva u upornosti i nedoglednom ponoru drugih tekstova koje je trebalo svojim kreativnim krstarenjem sublimirati u novo i drukčije. Na taj način kao da dok čitamo knjigu čujemo njegov sonorni i dobro nam poznati glas kojega pamtimo s misa, iz propovijedi, s krštenja i vjenčanja. Po svemu tome ova je knjiga veliki prinos suvremenoj pisanoj hrvatskoj riječi na ovom podneblju.
I kako to obično biva, na kraju se nazočnima obratio i sam mons. Stjepan Beretić na njegov već poznati način koji zna i nasmijati, oduševiti. Govoreći o nekim svecima koji su mu posebno dragi, i posebno o strukturu knjige i registru svetaca, rekao je kako je knjigu pisao zato da u svojim bolestima i traganjima ne zaboravljamo na naše velike prijatelje – svece, ali i zahvaljujući tome što uza se ima tako dobre prijatelje svećenike koji su ga na to poticali. Na kraju svojega izlaganja, iskreni osmjeh razlijegao se crkvom kada je rekao da subotički biskup ima razloga biti sretan je ima najbolju zemlju (Bačku), i ima ljude koji žive najsvetije na svijetu.
Svojim je riječima prisutne počastio i beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, čestitajući zbog svega što je tu večer predstavljeno, ali i radujući se jer je mogao doći u Sombor, upoznati njegovu vjeru kulturu. On je nadalje rekao kako vjera koja se izražava preko kulture postaje utjelovljena vjera. Kulturu koju imamo trebamo gajiti jer to su činili i sveci. Poznavajući svece i mi postajemo bolji ljudi. Nadbiskupu Hočevaru posebnu je radost pričinilo to što je na predstavljanju knjige bilo dosta mladih te je rekao neka ova knjiga, osobito mladima, otvara svijet svetosti.
Nakon predstavljanja knjige, gosti su se u kratko zadržali u razgovoru i kupnji knjige uz posvetu pisca knjige “Božji prijatelji s nama na putu”.
U ime Somboraca, na susretu nekoliko svećenika s nadbiskupom nakon promocije, preč. Josip Pekanović, predao je nadbiskupu sliku s motivom suncokreta, slikarice Cecilije Miler iz Sombora, ne znajući da nadbiskup, kako je i sam kasnije rekao, najviše voli suncokrete.
Takvu Božju providnost očekujemo i u daljnjem radu mons. Beretića, te se nadamo skorom izdanju i drugih njegovih knjiga.

Željka Zelić

2 2002
REKONSTRUKCIJA KROVA CRKVE

Crkva «Srca Isusova» u Donjem Tavankutu sagrađena je 1910. godine. U posljednjih 40 godina zbog slabog održavanja i prokišnjavanja njena središnja krovna konstrukcija je posve dotrajala te je prijetila opasnost od potpunog urušavanja. Zato je bilo krajnje vrijeme da se pristupi ovom izuzetno složenom i teškom poslu. Zahvaljujući Skupštini općina Subotica i Izvršnom odboru iste pristupilo se ovom važnom pothvatu. Cjelokupne radove preuzelo je poduzeće «Ekspres servis» iz Subotice. Projektant cjelokupnih radova i ujedno šef nadzornog organa je ing. Király Lászó.
U planu je da se u tijeku dva mjeseca kompletno obnovi krovna konstrukcija te da se umjesto dotrajalih salonit ploča krov u cijelosti prekrije pocinkovanim limom.
F.I.

2 2002
Dvostruka književna večer za

U Hrvatskom domu u Somboru u petak, 2. kolovoza okupilo se puno svijeta na književno veče kojim je započela ovogodišnja somborska Dužionica. Početak su najavili zvuci Tamburaške sekcije pjesmom "Ne dirajte mi ravnicu". Zatim su se pogasila svjetla i povorka mladih Hrvata s bakljama u rukama, predvođeni bandašom i bandašicom ušli su u vrlo lijepo urešenu salu. Predsjednik HKUD-a "Vladimir Nazor" Šima Raić pozdravio je goste i književnike, svećenika Josipa Temunovića i profesora Tomislava Žigmanova.
Na ovoj dvostrukoj promociji najprije je predstavljena knjiga "Salašarske skice" Josipa Temunovića, a zatim "Bunjevački bluz" Tomislava Žigmanova.
Okupljeni Somborci čuli su stihove u izvođenju članova Recitatorske sekcije koje je pripremila Marija Šeremešić. Stihove iz "Bunjevačkog bluza" čitao je autor Tomislav Žigmanov.
Bandaš i bandašica su na koncu književne večeri služili kruh "sačinjen od zrnevlja žita; svako zrno nosi kaplju krvi, biser suze, kristal znoja..." kako kaže Josip Temunović u pjesmi posvećenoj kruhu.
U prodajnom kutku sale dvije djevojke u nošnjama nudile su proizvode načinjene u prostorijama grnčarske sekcije i već predstavljene knjige.

1 2002
DUHOVNA OBNOVA ZA MLADE

Subotica - Tavankut

Oko četrdesetak mladih iz župe Srca Isusova u Tavankutu i sv. Jurja u Subotici sudjelovalo je na duhovnoj obnovi koju su organizirale i vodile dominikanke s. Antonija Matić i s. Blaženka Rudić.
Duhovna obnova u Tavankutu trajala je od 23. do 25. srpnja. U okviru osnovne teme: Biti ljubljen – postati ljubljen mladi su razmišljali o sebi kao od Boga ljubljenim, blagoslovljenim i darovanim bićima, te pokušali tu istinu posvijestiti i dublje zaživjeti. U međusobnom razgovoru, u euharistijskom i bratskom druženju stekli su novo povjerenje u Boga i u sebe.
Od 29. do 31. srpnja trajala je duhovna obnova u župi sv. Jurja u Subotici. Okvirna tema bila je: Reci ''da'' životu. Mladi su dublje upoznali biblijske likove: Abrahama, Mojsija, Mariju, Petra, Ivana ... i razmišljali o poslanju, nasljedovanju, radosti, ljubavi. Poziv i poslanje nastojali su prepoznati u sadašnjem vremenu i okolnostima u kojima žive. Pokušali su i sami reći ''da'' ...
Euharistijsko slavlje bilo je središte i vrhunac ovih duhovnih događanja. S mladima i za mlade rado su slavili euharistiju svećenici Andrija Anišić i Franjo Ivanković, te ih ohrabrili svjedočkim riječima i sakramentom pomirenja. Plodove šutnje i plodove slušanja Božje riječi, plodove osobne i zajedničke molitve i pjesme mladi su ponijeli kao svoja najdublja iskustva.


Povratak na prethodnu stranicu Vrh stranice

 

Copyright © 2002 - 2006 Subotička biskupija - Sva prava zadržana. PHP code & design by Zoran Jurić.
Urednici Zoran Vojnić Tunić & Kovács Csaba.
Danas je
Vi ste posjetitelj broj: 1303068. Trenutačan broj posjetitelja: