Subotička stolna crkva (katedrala) svete Terezije

Današnja subotička katedrala se gradila u stilu kasnoga baroka od 1773. do 1779. godine. Prvobitni, više puta mijenjani plan načinio je Franz Kaufmann iz Pešte. Dimenzije katedrale su duljina 61, širina 26, visina lađe 18, a zvonika 64 metra. Katedrala se ponosi vrijednim oltarnim slikama. Sve su djela peštanskoga slikara Josefa Schoeffta, osim slike svete obitelji koju je slikao minhenški slikar Kasper Schleibner i svetoga križa koja je djelo Emmanuela Walcha iz Innsbrucka. Oni su oslikali i svodove katedrale. Zidne dekoracije su djelo zagrebačkog Majstora Johannesa Clausena. O 200-godišnjici katedrale (1972-73.) obnovljena je cijela njezina unutrašnjost. Zidne i oltarne slike su obnovili beogradski akademski slikar Nikola Jandrijević i novosadki Dušan Nonin, dok je zidne dekoracije obnovio somborski majstor Lajos Kiss. Tom je prilikom uvedeno grijanje, podignut je novi, mramorni pod. Još 1797. godine dobila je katedrala na svome pročelju, medu zvonicima veličanstveni kameni kip Bezgrešne, koji je djelo Friedricha Helda. Propovjedaonica je iz 1808. godine. Današnje orgulje je podigla pečuška tvrtka Angster 1897. Nastavljaci te tvrtke su ih i obnovili 100 godina kasnije. Krajem 19. stoljeća nastojanjem župnika Matije Mamužića katedrala je dobila današnje prozore u boji, dvije križne lađe s oltarima, 18 kipova u naravnoj veličini i dograđene sakristije. U njegovo je vrijeme crkva je doživjela najveću obnovu od vremena kad je podignuta. Za vanjski izgled katedrale najzaslužniji je župnik Vojnich Dezso, koji je 1912. godine proveo takvu obnovu crkve izvana, da je do danas nije potrebno popravljati. Drugu veliku obnovu doživjela je katedrala za biskupa Matije Zvekanovica i župnika Franje Vujkovića (1972-1973. godine). Od 1973. godine katedrala uživa zaštitnu Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Dne 29. travnja 1974. godine odlikovao je papa Pavao VI subotičku stolnu crkvu naslovom manje bazilike. Njezin je naslov od tada katedrala - bazilika, ili stolna bazilika svete Terezije. Posljednjih godina svoga života biskup Matija Zvekanović je uz suradnju župnika Franje Vujkovića i Stjepana Beretića zvonike i krov katedrale dao pokriti bakarnim limom. Posljednji veliki zahvat u katedrali bio je za vrijeme župnika Stjepana Beretića, uz pomoć gradske samouprave ostvarena obnova Angsterovih orgulja i vraćanje tri dragocjena lustera o 200-godišnjici dovršenja katedrale. Bilo je to 1997. godine.

Rimokatolička župa stolne bazilike svete Terezije u Subotici

Može se pretpostaviti da je u Subotici postojala župa i prije 1391. godine, kad se grad prvi put spominje u jednom pisanom dokumentu pod imenom Szabadka. 1497. godine se spominje prvo poznato ime jednog subotičkog župnika. Bio je to župnik Luka. O životu subotičke župe do Mohačke bitke postoje samo rijetki pisani i arheološki spomenici. Na podrucju Subotice prvi poznati župnik još za vrijeme Turaka je bio franjevac Tome Vojnić u današnjem Šupljaku, a imenovao ga je 1680. godine beogradski biskup fra Matija Bernjaković. Do turskoga ropstva katolicko stanovništvo Subotice je bilo mahom mađarske narodnosti. Poznato je, da je u Bačkoj i prije Turaka, bilo i Hrvata i Srba iz porobljenih srpskih i hrvatskih zemalja, ali slavenskih starosjedilaca. Pod kraj turskoga ropstva u subotičkom kraju je sve više Srba i Hrvata. O starosjediocima, ali i novo pridošlim Hrvatima staraju se mađarski i poneki slovački franjevci iz Segedina. Službeno su brigu za Subotičane preuzeli još 1687. godine. Tadašnji subotički dušobrižnici su imali veliko područje djelovanja. Amo je spadao i današnji Bácsalmás, Jánoshalma, Mélykút u Mađarskoj, ali i Čantavir, Kanjiža, Senta i Bačka Topola. Medu prvim subotičkim franjevcima susrećemo fra Jerka Guganovića koji je rođen u Ludošu (današnjem Šupljaku). Od 1. prosinca 1687. počeli su franjevci voditi matice. Medu tim prvim subotičkim dušobrižnicima valja spomenuti i fra Šandora, fra Bartula Benjovića. Franjevci su subotičku župu vodili iz nekadašnje gradske utvrde, koju su dijelom preuredili za samostan a dijelom za crkvu. 1736. godine su podigli veličanstvenu baroknu crkvu, koja je radi prirodnog porasta broja stanovništva, ali i sve masovnijeg doseljavanja mađarskog, njemačkog i kasnije slovačkog stanovništva, uskoro postala pretijesna. Poznato je, da je 1731. godine u župi sposobnih za ispovijed bilo 1865vjernika. Dok je 1748. godine bilo u Subotici ukupno 5290 katolika. Godine 1767. bilo je u Subotici 7779 katolika i 1574 pravoslavna vjernika. Godine 1773. subotička župa je povjerena na upravu dr. Stipanu Raniću kao prvom svjetovnom svećeniku. Za župnu crkvu mu je poslužila drvenim trijemom proširena zavjetna kapela svetoga Roka u središtu Subotice. Još iste te godine započela se graditi nova župna crkva - današnja stolna bazilika. 1783. godine bilo je u Subotici već 11600 katolika. Godine 1791.suboticki katolici su bili Hrvati, Mađari, Nijemci i Slovaci, a bilo ih je zajedno već 19786. Samo 7 godina kasnije broj katolika je porastao na 26000. Ni 1797. godine dovršena nova crkva nije bila dosta velika, da primi toliko mnoštvo. Pa ipak, tek 1841. godine su u južnom dijelu gradu osnovane župe svetoga Jurja i svetoga Roka.
Župa svete Terezije je tako porasla brojem vjernika, da je pod kraj 19. stoljeća sa svojih 60.000 vjernika, u čitavom mađarskom kraljevstvu postala druga župa po veličini. Jedino je peštanska župa svetoga Josipa bila brojem veća. Premda se dijeljenjem (dismembracijom) jedinstvene subotičke župe razvilo 25 novih župnih zajednica, župa stolne bazilike svete Terezije u Subotici i danas broji oko 12.000 vjernika.
Suvremena župa svete Terezije je dvojezična, a po broju su podjednako zastupljeni Hrvati i Mađari. Od 1985. godine župom upravlja mons. Stjepan Beretić. U pastoralnom radu mu pomažu župni vikari i stalni đakon Sótanyi Ferenc. Veliku pomoć župnom svećenstvu pruža, kad god to može i sam biskup, tajnik biskupije i poglavari sjemeništa. U pastoralu su aktivni i časna sestra Mirjam Pandžić kao orguljašica i zborovođa. Ona je osnovala katedralni zbor Albe Vidaković. Od velike je pomoći i župno Pastoralno vijeće od 30 vijećnika. U vrijeme rata, u posljednjem desetljeću, razvio je svoju aktivnost i župni karitas na čelu s dr. Csiszár Marijom. O životu župe govori i podatak, da je od 1985. godine u župi bilo tri mlade mise, a i sada župa ima više bogoslova. U liturgiji sudjeluje i katedralni zbor svete Terezije, koji njeguje latinsku i mađarsku liturgijsku baštinu. Vjeronauk, što na hrvatskom, što na mađarskom jeziku pohađa oko 300 đaka iz različtih subotičkih osnovnih škola. Vjeronauk za srednjoškolce pohađa, oko 70 mladih. Na nedjeljne svete mise se okupi oko 1500 vjernika. Do 1999. godine u župnom domu svete Terezije djelovale su vrlo požrtvovno i savjesno časne sestre Naše Gospe. Bile su katehistice, sakristanke, kućanice, kuharice, orguljašice. Od te godine njihove službe preuzimaju vjernici laici.
Na čelu župe se od 1773. godine do danas našlo14 upravitelja župe i 14 župnika: Dr. Stipan Ranić, Ivan Lukić, Pavao Sučić od Pačira, Ante Šarčević, Czorda Béla, Szép Ferenc, Ivan Probojčević, Matija Mamužić, Veco Mamužić, bajsai Vojnich Dezso, Lajčo Budanović, Matija Zvekanović, Franjo Vujković i od 1985. Stjepan Beretić. Župnicima je pomagalo više od 250 župnih vikara (kapelana).

Katedralni župnik: Msgr. Stjepan Beretić

Rođen je u Somboru 4. lipnja 1947. godine. U rodnom gradu je završio osnovno školovanje, gimnaziju u biskupskom sjemeništu Paulinum u Subotici 1966. godine. Diplomirao je na zagrebačkom Bogoslovnom fakultetu 5. veljače 1974. godine. Tema diplomskoga rada je "Povijest somborske župe Presvetog Trojstva do kraja 19. stoljeća". Osim materinskog, hrvatskog jezika govori mađarski, njemački, a služi se i slovačkim jezikom. Dne 17. veljače 1974. godine ga je za svećenika u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Somboru subotički biskup Matija Zvekanović. Kao župni vikar djelovao je u župi svetih anđela čuvara u Kanjiži, u katedralnoj župi u Subotici. Zatim je najprije bio upravitelj župe, pa župnik u Baču, Tovariševu i Deronjama. Od 1985. godine je župnik župe stolne bazilike svete Terezije u Subotici. Dvije godine je upravljao i župom svetih apostola na Kelebiji. Pored svojih župničkih dužnosti obavlja i brojne službe u biskupiji. Bio je dekan dekanata Stari grad u Subotici, arhiprezbiter Podunavskog, Bačkog arhiprezbiterata. Trenutno je katedralni arhiprezbiter, biskupski vikar i biskupski savjetnik. Djelovao je i u više biskupijskih vijeća. Obavljao je službu cenzora, suca i odvjetnika ženidbenog suda, ispitivač je na prosinodalnim ispitima, deputat za sjemenište, predavač za pastoralno bogoslovlje i župnu administraciju na Teološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije. Suradnik je katoličkog lista "Bačko klasje" i "Zvonik". Suradnik je i jedan od prvih članova Instituta "Ivan Antunović". Urednik je i suradnik godišnjaka Subotička Danica. Sudjelovao je u više znanstvenih skupova uglavnom predavanjima s povijesnim temama. Na poticaj svećenika Hrvata i uz izdašnu pomoć nekolicine svojih kolega sastavio je molitvenik "Slava Božja", koji je 1996. godine izdao Institut "Ivan Antunović". Član je i Hrvatskog akademskog društva u Subotici od njegovog osnutka. 30. prosinca 1998. godine je promaknut za kapelana Njegove Svetosti.

Web stranica župe Svete Terezije Avilske